Izložbom dokumenata pod nazivom „Parlamentarizam u Crnoj Gori i dani ujedinjenja”, otvorenom juče u „Srpskoj kući”, Srpski nacionalni savjet Crne Gore obilježio je 102 godine od održavanja Podgoričke skupštine. Na neke od najinteresantnijih, najtragičnijih, ali i najuzvišenijih događaja iz naše istorije podsjećali su posjetioce panoi sa fotografijama, dokumentima, stranicama iz novina, proglasima... Publika, je u izložbenom salonu „Petar Lubarda” imala mogućnost da se upozna sa brojnim istorijskim činjenicama u periodu od 1905. kad je donijet prvi Ustav u Crnoj Gori, preko sloma i kapitulacije 1916, do održavanja Podgoričke skupštine.
Izložbu koja svjedoči o začecima ustavnosti u Crnoj Gori otvorio je prof. dr
Savo Marković. On je podsjetio da je Crna Gora bila jedna od tri države (još i otomanska imperija i ruska carevina) koje su ušle u 20. vijek bez Ustava. Govoreći o tom vremenu on je naglasio da je knjaz Nikola nevoljno pristao na Ustav, i to pod pritiskom mladeži koja se školovala u inostranstvu. Prvi naš Ustav prepisani je Ustav Knjaževine Srbije - Namjesnički ustav iz 1869. godine, a koji je vlast organizovao kao ustavnu demokratiju.
– Gospodar se ugledao na taj nazadan i retrogradan ustav i u vrijeme kad je donesen, a ne na jedan od najliberalnijih ustavnih dokumenata, Ustav Kraljevine Srbije iz 1889. godine. Želio je tako da izbjegne da Crna Gora postane parlamentarna demokratija. A, u ustavnoj monarhiji gospodar je bio ograničen samo ustavom i pravima podanika – objasnio je prof. Marković.
Na osnovu tog Ustava izvršeni su i prvi izbori 1906. On je naglasio da su oni samo izigravali parlamentarne izbore, jer su održani samo na teritoriji koja je pripadala Crnoj Gori prije Balkanskih ratova.
– Bili su nelegalni i nelegitimni, jer trećina teritorije i stanovništva nije imala svoje predstavike u zakonodavnoj vlasti. Istoričari koje smo okarakterisali kao jurišnike na budžet i dvorske istoričare, koji blate narod, zato nemaju nikakvo pravo da nazivaju Podgoričku skupštinu nelegalnom i nelegitimnom. Ona je bila i legalna i legitimna bar onoliko koliko svi izbori koje su i prvo knjaževska, a poslije i komunistička vlast, provele. Po načelu koje važi od Rima do danas - dajte mi činjenice daću vam pravo – pravo mora da prati društveni proces. Tih godina vladalac je vladao neustavno, činjenično stanje nije odgovaralo trenutnom stanju na terenu, pravno stanje bilo je sasvim drugačije. Niko od tih dvorskih istoričara, tih „umnih” dobro plaćenih glava ne želi da priča o aktu o kapitulaciji. Jer, te 1916. Crna Gora je potisala sramnu kapitulaciju. Ne znam ni jedan Ustav koji to održava niti brani narodu da se bori za slobodu – istakao je Marković.
U narodu i vojsci je prevagnula želja za ujedinjenjem u veliku južnoslovensku državnu zajednicu. To je bio san tih ljudi i tih generacija. Zato su se vodili ratovi – Balkanski i Prvi svjetski rat. Iskonska želja od vremena Štrosmajera, Ljudevita Gaja i Njegoša. I ideja o svjaslovenskom carstvu našeg svetitelja Petra Cetinjskog je isto to. Ali, dvorski istoričari namjerno preskaču ovaj dio naše istorije, jer im se ne sviđa. A ono što im se ne sviđa ni u zakonu im ne piše – objasnio je dr Marković i pozvao građane da pogledaju ovu postavku u „Srpskoj kući” da bi naučili nešto o sebi i svojoj istoriji.
Izložba je plod višegodišnjeg rada publiciste
Jovana Markuša i istoričara
Vukića Ilinčića i
Predraga Vukića, kazao je on.
Zbog epidemiološke situacije godišnjica Podgoričke skupštine biće obilježena samo izložbom „Parlamentarizam u Crnoj Gori i dani ujedinjenja”, napomenuo je predsjednik Savjeta
Momčilo Vuksanović.
S.ĆETKOVIĆ
Politizacija širokih narodnih masaU takvoj državi (Knjaževini - Kraljevini Crnoj Gori, op.aut) Skupština je bila organ drugorazrednog značaja, a umjesto građana u njoj su živjeli podanici. Parlament nije imao prava da odlučuje, nije imao ono po čemu se razlikuje od ostalih organa odlučivanja - budžetsko pravo, napomenuo je Marković.
Govoriti o legalizmu i legitimizmu u doba vladavine knjaza i kralja Nikole je isto što i govoriti o životu komaraca na Grenladu, jer toga nije bilo ni na horizontu. Jedino pozitivno je što su se široke narodne mase počele politizovati, osnovane su prve političke stranke, počeo je da se rađa politički život u zemlji, istakao je Marković.
)){kind=small}
